Koliko se stvari promijenilo od našeg djetinjstva do danas? Sa žičanog telefona prešli smo na mobitele, pa smartphoneove, pa tablete. Čak su se i televizori drastično stanjili. Dobili smo društvene mreže i više ništa nije kao prije. A kako je bilo prije? Prisjetimo se najljepših rituala na ovom emocionalnom rollercoasteru.

Igranje je bilo sve

Internet još nije uzeo maha pa smo se igrali vani u parkiću, vozili bicikl i penjali po stablima. Svi smo imali razbijena koljena i laktove, a znak da se moramo vratiti doma bilo je paljenje uličnih lampi. Cijela ulica bila je puna djece, igrali smo gumi-gumi, skrivača, lopova i pandura...

Znali smo TV program napamet

Kauč ispred televizora bilo je najbolje mjesto u domu. Sjećate se one borbe za daljinski upravljač? Nije nam bio problem ustati rano da pogledamo omiljeni crtani film ili trčati doma nakon škole da ne propustimo epizodu najdraže serije. Nije bilo snimalica programa pa kad propustiš epizodu, nema druge nego nadati se reprizi ili čekati novu. I dalje volimo crtane filmove one stare škole, poput Letećih Medvjedića, Baltazara, Popaja, Nogala, Šegrta Hlapića i Cipelića. Danas, uz čudesa tehnologije, dovoljno je upaliti neki streaming servis i praktički nam je sve dostupno.

Imali smo superpamćenje

Koliko telefonskih brojeva danas možete nabrojati? Jedan, dva, pet…nijedan? Tijekom odrastanja svi smo imali supermoć pamćenja telefonskih brojeva. Znali smo broj prijatelja, rođaka, ujaka…svih ljudi koje smo ikada sreli. Kad smo trebali nekoga, trebalo ga je nazvati običnim telefonom. Kad smo dogovarali druženje s društvom, nije bilo SMS-a, grupnih poruka, Whatsappa i sličnih servisa, trebalo se samo pojaviti na vrijeme.

Fotoalbumi

Danas možemo fotkati bilo kad i bilo gdje. Nekada nije bilo tako. Samo u posebnim prilikama stalo se pred objektiv i nije bilo tisuću pokušaja i raznoraznih filtera za uljepšavanje. Film u aparatu čuvao se i uvijek se brojalo koliko je fotografija ostalo u njemu. Fotkali smo rođendane, Božiće, prvi dan škole i onda su se sve te fotografije pomno slagale u fotoalbume, koje i danas rado listamo.

Informacije smo tražili u knjigama

Udžbenici i enciklopedije tada su bile izvor znanja. Ondje smo tražili informacije o svemiru, prirodi ili povijesti. A ako ih tamo nije bilo, jednostavno bismo se pomirili da nikada nećemo saznati. Danas uživamo u brzoj razmjeni informacija, a svemogući Google ima odgovor na svako pitanje. Sigurni smo, najčešća rečenica koja slijedi nakon pitanja je: „Proguglaj to“.

Glazba je bila poseban užitak

Ah, koliko nam je Youtube olakšao život… Prije smo omiljenu pjesmu čekali na radiju ili spot na TV-u. Glazba je tijekom odrastanja bila ograničena i trebali smo se dobrano pomučiti da dođemo do kazete ili CD-a omiljenog izvođača. Srećom, danas do omiljenih pjesama dolazimo puuuno lakše.

Hrana iz djetinjstva - savršen comfort food

Objedovanje je bilo najvažnija obiteljska aktivnost. Mamina ili bakina kuhinja bila nam je najfinija u svemiru, a i danas rastu zazubice kad se sjetimo tih mirisa i okusa. Jeli smo sve i svašta, nitko nije mario za kalorije i nismo znali što je gluten. Najveća sreća nakon buđenja bio je doručak. Jelo se i slatko i slano, od maslaca i marmelade na kruhu do grisa ili jaja. No, naša redakcija je nakon dugo vijećanja izglasala ultimativni doručak iz djetinjstva. A to je bio zdrobljeni Plazma keks u mlijeku! Još se nismo dogovorile je li bolje s hladnim ili toplim mlijekom, ali te sitnice prepuštamo osobnim sklonostima . Zapravo smo se iznenadile kako je ovaj fini keks i dalje jedan od omiljenih, i to svim generacijama. Plazma je sigurno jedan od najjačih regionalnih brendova te je gotovo pet desetljeća dio obiteljskih prehrambenih rituala.

Svatko ima neki svoj mali ritual koji mu digne dan. Ugodite si, pronađite svoj i predahnite uz Plazmu.